TAO: APSOLUTNO, RELATIVNO I JEDINSTVO

Tao o kojem se može govoriti nije apsolutni Tao.

Imena kojima se može imenovati nisu apsolutna imena.

Bezimeno je izvor neba i zemlje.

Imenovano je majka svih stvari.

Stoga:

Umirenog duha sagledajmo njegovu nemanifestiranu tajnu.

Pobuđenog duha promatrajmo njegove manifestirane forme.

To dvoje je isto u izvoru, a drugačije u izrazu.

To što su isti je tajna,

tajna nad tajnama,

vrata od svih tajni.

2.

RELATIVNO: POLJE SUPROTNOSTI

Time što ljudi određuju lijepo, određeno je i ružno.

Time što ljudi određuju dobro, određeno je i zlo.

Tako:

Imati i nemati dolaze skupa.

Teško i lako se upotpunjavaju.

Iz dugog se izvodi kratko.

Visoko i nisko počivaju jedno na drugome.

Zvuk i glas se harmoniziraju.

Lice i naličje se slijede.

Stoga mudrac:

Upravlja svojim akcijama iz polja nedjelovanja,

širi svoje učenje o neaktivnosti.

Stvari dolaze, a on ih ne odbija;

oživljava, ali ne uzima;

pomaže, ali ne traži;

prima, ali ne zadržava.

Upravo zbog toga što ne zadržava,

nitko mu ne može uzeti punoću.

3.

PRAVILNO DJELOVANJE

Ne uzdiži ljude

i spriječit ćeš nadmetanje;

ne cijeni vrijedno,

i spriječit ćeš krađu;

ne pokazuj željeno,

i spriječit ćeš uznemirenje ljudskog srca.

Stoga mudrac vlada:

smirujući duh,

puneći trbuh,

smanjujući ambicije,

tako da ljudi budu bezazlenog duha i oslobođeni od

robovanja željama.

Tako da znalci budu oslobođeni od akcije.

Akcijom bez akcije stvara se red.

4.

APSOLUTNO: JEDINSTVO SUPROTNOSTI

Tao je prazan, ali ga ništa ne može prazniti!

Bez dna, praizvor svih stvari!

Otupljuje sve oštrice.

Razrešuje sve čvorove.

Ublažuje blještavilo.

Smiruje uznemireno.

Skriven u dubini tame, ali vječan izvor svjetla,

ne zna čije je dijete.

On je zajednički predak svemu, otac svih stvari.

5.

PRIRODA APSOLUTNOG I RELATIVNOG

Priroda nije blaga.

Njoj su sve stvari poput slamnate lutke.

Mudrac nije blag.

On postupa s ljudima kao sa slamnatim lutkama.

Prostor između neba i zemlje je poput mijeha.

Izgledom prazan, ali ništa mu ne manjka.

Ispunjava se pražnjenjem.

Tako i Tao:

Ni mnogo riječi ga ne može spoznati.

Potraži ga radije u sebi!

6.

O STVARANJU

Duša i dolina nikad ne umiru.

To se naziva vječno majčinstvo.

Vrata vječnog majčinstva su korijen neba i zemlje.

Kao da ga nema, ali ti služi s lakoćom.

7.

EVOLUCIJA INDIVIDUALNOSTI

Nebo i zemlja su trajni.

Razlog njihove trajnosti je što ne žive samo za sebe.

Stoga dugo žive.

Tako i mudrac:

Gubeći sebe, dobiva sebe.

Gubeći sebe, osvaja sebe.

Predajući sebe, održava sebe.

8.

O MUDRACU

Istinska dobrota je poput vode.

Voda podržava sve stvari bez nadmetanja.

Boravi na napuštenim mjestima.

Stoga je slična Taou.

Stoga mudrac:

U izboru boravišta drži se temelja.

U kultiviranju duha uranja u dubinu.

U susretu je blag i ljubazan.

U govoru je iskren.

U upravljanju održava red.

U poslovima je djelotvoran.

U akcijama izabire pravo vrijeme.

Vježbajući te vrline

oslobađa se patnje.

9.

O SUPROTNOSTIMA

Ne pretjeruj, zaustavi se na vrijeme!

Velika oštrina -

oštrica neće biti trajna.

Veliko bogatstvo -

neće biti dugo sigurno.

Nezadrživa žudnja za posjedom i slavom

ukazuje na sjeme nesreće.

Kada je zadatak ostvaren, povući se -

to je Tao stvaranja.

10.

SAVRŠENSTVA

Potpuno povlačenje vodi do jedinstva sa svim -

i daje Tao.

Potpuna kontrola daha -

daje nježnost i senzibilnost poput

novorođenog djeteta.

Potpuno pročišćenje unutarnje vizije -

daje savršenstvo.

Potpuna ljubav prema ljudima -

daje upravljanje bez upravljanja.

Potpuno prihvaćanje sudbine kao dara neba -

daje kreativnost.

Potpuno prosvjetljenje -

daje sve znanje.

Stvaranje bez napora,

primanje bez posjedovanja,

djelovanje bez očekivanja,

vođenje bez vladanja -

to se naziva skrivena vrlina.

11.

UPOTREBNA VRIJEDNOST APSOLUTNOG

Trideset se žbica sjedinjuje u glavčini,

no tek praznina čini točak korisnim.

Iz gline se oblikuje posuda,

no tek je praznina čini korisnom.

Iz zidova, u kojima su vrata i prozori, sastoji se kuća,

no tek je praznina čini korisnom.

Tako:

Iz postojećeg se određuje izgled.

Iz nepostojećeg se stiče korist.

12.

O OSJETILIMA

Žarke boje zasljepljuju oko.

Glasni zvuci zaglušuju uho.

Snažni začini otupljuju okus.

Žestoke strasti zaluđuju duh.

Velike žudnje vode na stranputicu.

Stoga mudrac:

Održava svoje jastvo, a ne “ja”.

On ide k sebi i napušta vanjsko.

13.

O SUPROTNOSTIMA

Naklonost i nemilost uzrokuju tjeskobu.

Ono što cijenimo i ono čega se bojimo je u nama.

Što znači:

“Naklonost i nemilost uzrokuju tjeskobu?”

Oni koji stiču naklonost viših

potišteni su u primanju,

potišteni su u gubljenju.

Što znači:

“Ono što cijenimo i ono čega se bojimo je u nama?”

Bojimo se jer imamo “ja”.

Kad napustimo “ja” nema više straha.

Stoga:

Onaj koji sebe nađe stiče razmak od svijeta.

Onaj koji sebe živi stoji izvan svijeta.

14.

O PARADOKSIMA

Gledaj, ali ga ne možeš vidjeti.

On je bez oblika.

Slušaj, ali ga ne možeš ćuti.

On je bez zvuka.

Hvataj, ali ga ne možeš dohvatiti.

On je bez tijela.

To trojstvo je nerazdvojivo i čini jedno.

Otkriven nije svijetao,

sakriven nije taman.

Beskrajan, bestjelesan, ne može ga se imenovati.

Ideja bez sadržaja.

Da bi ga našao, moraš sebe izgubiti.

U susretu mu ne vidiš početak.

U slijeđenju mu ne vidiš kraj.

Učvršćen u Taou

postaješ majstor života,

spoznaješ prapočetak svih stvari.

Tao povezuje prošlost i budućnost.

15.

OSOBINE MUDRACA

Prastari majstori Taoa posjedovali su mnoge vrline.

Vrline koje se ne mogu razumjeti ni sagledati.

Ja ću ih pokušati opisati:

Oprezni, kao pri prijelazu rijeke u zimi.

Budni, kao okruženi neprijateljima.

Suzdržani, kao gosti.

Popustljivi, kao led koji se topi.

Jednostavni, kao neobrađeno drvo.

Otvoreni, kao dolina.

Neprozirni, kao mutna voda.

Tko je u stanju pročistiti mutno?

U miru postaje čisto.

Tko je u stanju pokrenuti mirno?

Aktivnošću se vraća u svijet.

Tko prihvaća Tao

nije nikad završen.

Kako nije završen,

može se obnavljati.